Počelo ga je graditi HPD godine 1928. u Rožanskim kukovima, između Pasarićeva i Hirčeva kuka, potporom Oblasnog odbora zagrebačke oblasti. Ivan Krajač preuzima ga 25. IX 1929, a svečano je otvoreno 15. kolovoza 1930. Nalazi se na rubu Jerković-doca, male travnate čistine preko koje vodi Premužićeva staza. To je prizemna zgrada zidana od klesanog kamena, koja se lijepo uklapa u kamene litice uz koje je izgrađena. Veličine je 5x4x2 m, a ima jednu prostoriju u kojoj je skupni ležaj za desetak osoba, štednjak za pripremanje hrane, stol sa stolicama i mala cisterna, no kako voda nije pod nadzorom, treba je prije upotrebe prokuhati. Popravljena je 1940, 1955. i 1969. U specijalne karte unesena je kao Rožanska koliba, a inače nosi ime zaslužnog hrvatskog, napose velebitskog istraživača Ljudevita Rossija, koji je i novčano pomogao njezinu izgradnju. Odlično je uporište za uspone u teško pristupačnom labirintu Rožanskih kukova, a za one posjetioce koji su spremni da se odreknu komfora. Pod upravom je PSH i stalno otvorena.
Prije II svjetskog rata odlično ju je pazio kao i Dom na Zavižanu, opskrbnik Ivan Modrić. Ljeta 1940. izgrađeno je iza sklonište i otvoreno sklonište, za one posjetioce koji ne zateknu čuvara. Bilo je veličine 2,5x2 m s kosim krovom i smješteno uz zasječene stijene.
Sklonište je obnovljeno 2012.g.
izvor: Ante Rukavina