Godine 1935. podigla ga je Škola narodnog zdravlja iz Zagreba sredstvima za zdravstvenu zaštitu učenika. Trebao je služiti za oporavak slabašne djece, no najviše su se njime koristili planinari jer je bio udaljen samo stotinjak metara od Premužićeve staze, na sedlu između Mati jević brijega i Ograđenika. Za vrijeme prošlog rata posve je propao, a u ruševnoj cisterni od 18 m 3 i danas se za prolaznike nađe malo vode. Svojedobno bio je dobro opskrbljen i dobra baza za bliže i dalje izlete.
Pored objekta postavljen je kontejner sa 4 ležaja i služi kao sklonište.
izvor: Ante Rukavina